Moje stvaralaštvo nije plod discipline ili unapred zacrtanih pravila; ono je proces koji počinje onog trenutka kada osetim potrebu da svet koji nosim u sebi podelim sa platnom.
Verujem da umetnost nije samo proizvod čovekovog rada, već živ proces uzajamne transformacije. Dok ja svojim senzibilitetom oblikujem sliku, ta ista slika, u procesu nastajanja, povratno oblikuje moju ličnost. To je neprestana razmena energije u kojoj me umetnost nadograđuje, uči strpljenju i pomaže mi da pomerim sopstvene granice.
Svaki moj korak je spontan, vođen intuicijom i trenutnim osećajem. Ipak, verujem da u toj spontanosti nema slučajnosti. Svaki potez četkicom je, čini mi se, već negde bio zapisan u mojim genima, mom iskustvu ili onom neopipljivom delu svesti koji umetnici nazivaju nadahnućem.
Svi mi u sebi nosimo dualnost, neprestani dijalog između dobrog i lošeg, svetlosti i senke. Moja svesna odluka kao umetnika je da kroz stvaralaštvo ispoljim onaj najbolji deo sebe. Slikarstvo je moj način da dosegnem sopstveni potencijal i da svetu ponudim viziju koja oplemenjuje.